VLADO'S J-CURVE

ponedjeljak, 22.02.2016.

OD LUSTRACIJE, BOŽE, PUPOVCA, VITOMIRE, FRLJIĆA I TONINA DO KULTURE IZUMIRANJA

Netko je na senzacionalan način sugerirao da su Božo Petrov i Milorad Pupovac zajedno protiv lustracije. Takva „vijest“ je, najblaže rečeno, glupa i opasna. Nije pravedno ni pošteno stavljati Božu Petrova i njegovo razmišljanje o lustraciji u isti koš s Miloradom Pupovcem i njegovim načinom suprotstavljanja prijedlogu "Zakona o lustraciji", koji još nije ni napisan, a kamoli predstavljen javnosti i Hrvatskom saboru. Iz izjave Bože Petrova jasno je da on nije protiv Rezolucije Vijeća Europe 1481 o međunarodnoj osudi zlodjela totalitarnih komunističkih sustava i deklaracije Hrvatskog sabora o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog režima u Hrvatskoj, isto kao što nije protiv Zakona o lustraciji.

Pažljivo analizirajući što je rekao, bez dvojbe sam zaključio da Božo opravdano upozorava na moguću brzopletost. Naime, brzopleto napisani zakon, zbog uobičajenih kontradikcija i pogrešaka, može izazvati "lov na vještice" i još veći razdor u društvu. Mislim da Božo Petrov, kao političar i psihijatar, upozorava da u ovome trenutku "širina normalnog centra ili sredine ravna je sječivu noža, gdje samo postupajući normalno postajete ustaša ili komunjara". Ključne riječi te izjave su normalni centar ili sredina, a to su po mome tumačenju Hrvati - danas najugroženija skupina u Hrvatskoj, koja polako demografski i ekonomski umire u verbalnom građanskom ratu što se iz dana u dan širi unepovrat.

Zato, gospodo pravne struke, koji pišete tekst Zakona o lustraciji u skladu sa zadanim smjernicama, radite polako, mudro, oprezno, temeljito i profesionalno. Ne zaboravite sebi postaviti pitanje A što ako? - pri sastavljanju svakog stavka i članka Zakona o lustraciji. Nema žurbe jer sporije ali dobro urađen posao uvijek postiže bolje rezultate. U međuvremenu, dragi kolege novinari i urednici, lijepo vas molim, pokušajte izbjeći spajanje nespojivog – Božo Petrov i Milorad Pupovac su dva različita svijeta, koja nikako ne mogu imati iste vizije i ciljeve. Nadalje, dobro razmislite, tko će biti slavodobitnik kad se tijekom i poslije lustracije stariji Hrvati međusobno pobiju, u predstavi što će je režirati Frljić, za kazalište na ogromnom otvorenom prostoru, gdje će gledatelji biti ilegalni imigranti, o čemu će iseljena hrvatska mladež i ostatak dijaspore čitati na vašim portalima?

Evo vam još jedna smjernica za razmišljanje. Živio sam i radio kao novinar punih 20 godina u razvijenom demokratskom svijetu. Nikada, baš nikada, nisam vidio zemlju, u tom i takvom svijetu, gdje mediji, nakon promjene vlasti, daju više prostora gubitnicima nego novoj ekipi na vlasti. Na primjer, kada je Obama dobio izbore, Busha je nestalo iz medija više od godinu dana, a i sada se rijetko pojavljuje. Uskoro će i Obama otići i američki mediji će se fokusirati isključivo na politiku i administraciju novoga čovjeka ili žene u Bijeloj kući. Tako je svugdje u demokraciji. Zahvaljujući vašoj interpretaciji novinarstva, u Hrvatskoj je sve, baš sve, naopako – iako u ovome trenutku uopće nemamo konstruktivnu oporbu. Gospodo, „tekovine antifašizma“ nigdje, baš nigdje, na svijetu nisu politička platforma – čak ni u Sjevernoj Koreji.

Čast iznimkama, a jedna od njih je Tonino Picula. S pozornošću pratim njegova razmišljanja glede dramatičnih promjena u Europskoj uniji. Tonino upozorava da Hrvatska mora razmišljati o velikim promjenama što ih je Velika Britanija uspjela postići – za sebe ali i za sve ostale članice, kojima je stalo do identiteta i boljeg statusa unutar europske obitelji. On se ne bavi „tekovinama antifašizma“ nego radi i poručuje da bi Hrvatska trebala mudro iskoristiti te značajne promjene za svoju dobrobit. Britanski presedan otvara mogućnost svakoj ravnopravnoj članici, a to znači i Hrvatskoj, da potakne direktive, koje će omogućiti značajne promjene u domaćoj legislativi – na primjer u korist malih ribara, koji su žrtve propusta i nespretnosti u našim nekadašnjim pregovorima s Europskom unijom.

Moje je mišljenje da je Europska unija perfidno uvalila Hrvatskoj „komercijalni status“ za male ribare, iako je znala da su, na primjer, Grčka, Portugal i Malta izborile status „kulturne baštine“, za svoj mali ribolov. Dok Tonino Picula na taj način radi i razmišlja o našim pravim kulturnim vrijednostima, Vitomira Lončar na nacionalnoj televiziji napada novu vlast zbog skidanja s proračunske sise onih koje ona smatra kulturnim veličinama. Što će nam kultura malog ribolova, običaji života Hrvata na otocima i hrvatska pomorska tradicija kad imamo naše velikane poput Frljića. Koga briga što bi spašavanje kulture malog ribarstva spriječilo umiranje kulture življenja, odnosno nestanak hrvatskog života, na hrvatskim otocima. Važno je da se Hrvati ne useljavaju nego iseljavaju i ne rađaju nego umiru dok živi velika antihrvatska kultura, koju gleda šačica ljudi - odnosno virtualna kultura što ima umjetničku vrijednost govna na kiši.

Oznake: kultura življenja


- 03:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< veljača, 2016 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29            

Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (10)
Veljača 2016 (8)
Siječanj 2016 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Pošto želim barem malo doprinijeti promjenama u Hrvatskoj, koje su neophodne, odabrao sam pojam J-curve za naziv svoga bloga. To je ekonomski pojam u engleskome jeziku, koji mi gotovo nikada ne koristimo. On predstavlja poduzimanje mjera, koje u početku izazivaju naizgled negativna kretanja, u silaznoj putanji, kao kod pisanja slova J, a onda brzi uzlet, koji se zove J-curve effect.