VLADO'S J-CURVE

ponedjeljak, 08.02.2016.

WINSTON CHURCHILL: "The Fascists of the Future will be the Anti-Fascists"

Netko se je ovih dana prisjetio vidovite misli Winstona Churchilla, koja u prijevodu glasi: „Fašisti budućnosti bit će anti-fašisti“. Valja priznati da je Churchill bio dobar futurolog i elokventni logičar. Međutim, nije ni on mogao predvidjeti koliko će u ovom našem dijelu Europe trajati ta „budućnost“. Njegova su se predviđanja odnosila na poslijeratno razdoblje vladavine anti-fašizma, odnosno komunizma u istočnim dijelovima Europe, a ne na poslije-komunističko vrijeme, koje počinje pojavom Ivana Pavla II., Lecha Wałęse, Vaclava Havela, Franje Tuđmana i ostalih uzročnika velikog i povijesnog J-curve efekta, kojemu je povod bio simbolični pad berlinskoga zida.

Churchill je samo dobro predvidio masovne zločine protiv čovječnosti diljem komunističkoga dijela Europe, koji su uništili čak više života nego izvorni fašizam. Po meni, Churchill je tada želio upozoriti čovječanstvo da su fašizam i anti-fašizam jedno te isto zlo oko kojega se okuplja ista vrsta zlih ljudi u vrijeme vladavine bilo kojega totalitarnog režima. Međutim, siguran sam da Churchill nije predvidio ovo umjetno oživljavanje anti-fašizma u Hrvatskoj – više od dva desetljeća nakon pada totalitarne komunističke Jugoslavije i uspostave demokracije.

Uvijek se može pojaviti neki ludi car-piroman, koji je spreman zapaliti Rim. Međutim, mi smo danas trebali biti, u velikoj većini, obrazovani, civilizirani i dovoljno pametni da bi uopće dopustili djelovanje ludog i narcisoidnog cara, koji bi sijao mržnju urbi et orbi – samo zato što više ne uživa apsolutnu podršku u okviru našega demokratskog izjašnjavanja. Dakle, tko je prije mogao predvidjeti da će se tijekom samo nekoliko godina nelogične promidžbe anti-fašizma, koji je po Churchillu također fašizam, izroditi toliko zlih ljudi – spremnih za rušenje vladavine većine i tekovina demokracije?

Puno je toga danas naopako i izvrnuto. Tko je, na primjer, mogao zamisliti da će se jedan od najvećih boraca protiv fašističkih genocida Efraim Zuroff grliti i ljubiti u Beogradu s posljednjim fašistima Europe, koji su izvršili genocidne agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu tijekom devedesetih, a uz to još sam sebi dodijeliti pravo da iz Izraela, koji je Hrvatskoj prijateljska država, bahato odlučuje tko može ili ne može u Hrvatskoj biti ministar kulture? Međutim, nema frke, rekao bi Churchill i dodao: „Imate neprijatelje? Dobro. To znači da ste se za nešto zauzimali, ponekad u svom životu.“

Moja J-curve filozofija se temelji na spoznaji da treba znati trpjeti dok se sve kreće nizbrdo, kao kod pisanja slova J, jer na kraju dolazi J-curve effect, odnosno nagli zaokret prema gore. Važno je iskreno sudjelovati u tom pisanju slova J i biti na strani svoga naroda – sve dok svi zajedno ne stavimo točku na J. Pošto je ovo jedan od rijetkih trenutaka kada iznosim veći broj razmišljanja drugih, citirat ću još i Lecha Wałęsu, koji je u ovom kontekstu rekao: „Ono što čini temelj pozitivne promjene, po meni, je služenje bližnjemu svome.“

Međutim, vratimo se Churchillu i razdoblju kada je govorio da će anti-fašizam biti fašizam budućnosti. Pitam se je li on tada znao za navodne odluke britanskoga ministra s boravištem na Sredozemlju Harolda Macmillana, koje su prouzročile prve anti-fašističke pokolje, odnosno prvi primjer pretvorbe anti-fašizma u fašizam. O tome je britanski povjesničar grof Nikolai Tolstoy 1986. napisao i objavio knjigu pod naslovom „Ministar i pokolji“. Moja malenkost je imala čast već tada intervjuirati toga poznatog britanskog povjesničara, inače potomka slavnoga ruskog književnika Tolstoja, za australsku državnu televiziju SBS.

Prema riječima grofa Tolstoya, bio je to tada njegov „prvi i jedini televizijski intervju igdje na svijetu“ o dvama strašnim pokoljima, koji su krenuli iz okolice Klagenfurta u Austriji – jedan kroz Sovjetski savez, a drugi kroz Jugoslaviju. Naravno, naš dio pokolja mi zovemo „križni put“, a komemoriramo ga u malome mjestu Bleiburgu blizu Klagenfurta. Za oba pokolja, grof Tolstoy je izravno optužio ministra Macmillana jer je nagovorio generala Alexandera da ignorira upute o identifikaciji izbjeglica te preda sve vojnike i civile u ruke posebno odabrane sovjetske i jugoslavenske vojske.

Optuživao je i Prvog baruna Aldingtona, koji se je zvao Toby Low, za izravno sudjelovanje u predaji vojnika i izbjeglica među kojima je bilo najviše Kozaka i Hrvata. Bilo je tu i složenih sudskih procesa u Britaniji glede spornih korištenja Tolstoyevih podataka od trećih osoba. Zatim pitanja je li Churchill bio umiješan i t. d. Međutim, valja reći da grof Nikolai Tolstoy nije nikada izravno optužio Winstona Churchilla u svezi pokolja, odnosno dvaju „križnih putova“. On glavnim krivcem za zločin smatra britanskog ministra „na terenu“ Harolda Macmillana te, naravno, glavne „junake“ tadašnje vlasti u Moskvi i Beogradu. U razgovoru, s mojom tada mladom novinarskom malenkošću, grof Tolstoy je istaknuo četiri vrlo bitne činjenice.

Prva je da se radi o zločinima koji su strašniji od ratnih zločina – formalno su se događali u miru, odnosno nakon svršetka rata. Druga je da nitko nikada nije argumentirano demantirao krivnju Macmillana, koji je kasnije bio predsjednikom britanske vlade. Treća je da su britanske vlasti zaključale dokumente vezane uz taj zločin i to traje do dana današnjega, a četvrta da je medijima cijeloga britanskog komonvelta bio uručen takozvani D-notice protiv objavljivanja Tolstoyevog rada. Tada nisam znao da je moj direktor informativnoga programa u Sydneyu prvo bio bacio taj zahtjev u koš i otišao kući, a onda se, promijenivši odluku, vratio u ured i zapalio ga. Sve mi je ispričao četiri godine kasnije. Zato sam bio jedini novinar od njih 150 koliko se je bilo prijavilo organizatorima Tolstoyeva posjeta Australiji.

Zbog cijele istine valja spomenuti da se je u prosincu 2000. godine, nakon smrti lorda Aldingtona, koji je inače osporavao svoje sudjelovanje u zločinu predaje vojnika i izbjeglica, dogodio jedan zanimljiv zaokret. Naime, prigodom čitanja posmrtnog govora lordu Aldingtonu, britanski biograf Andrew Roth sugerirao je da bi grof Tolstoy trebao istraživanje Macmilana proširiti – na Winstona Churchilla!?

Na kraju jedan podsjetnik. Europska unija je već odavno osudila zločine komunističkih režima – isto kao i one svih ostalih totalitarnih režima. Jednoga dana, možda uskoro, otvorit će se svi arhivi u Londonu, Moskvi i Beogradu. Znat će se tko je naređivao i provodio strašne zločine na dvama „križnim putovima“ i tijekom više desetljeća komunističke anti-fašističke vlasti. Tek tada će današnjim „antifašistima“ u Hrvatskoj postati jasno da se identificiraju s „fašistima“, kako je to zaključio Winsto Churchill. Uvjerit će se da bi im bilo pametnije da su ostali na Tuđmanovom putu pomirbe i svehrvatske integracije iz pobjedničkih devedesetih godina. Doduše, nikad nije kasno – uvijek je moguće izvesti svojevrsni J-curve.

Oznake: zaokret


- 20:53 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< veljača, 2016 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29            

Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (10)
Veljača 2016 (8)
Siječanj 2016 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Pošto želim barem malo doprinijeti promjenama u Hrvatskoj, koje su neophodne, odabrao sam pojam J-curve za naziv svoga bloga. To je ekonomski pojam u engleskome jeziku, koji mi gotovo nikada ne koristimo. On predstavlja poduzimanje mjera, koje u početku izazivaju naizgled negativna kretanja, u silaznoj putanji, kao kod pisanja slova J, a onda brzi uzlet, koji se zove J-curve effect.